петак, 4. новембар 2016.

MPAK HA OKO 46

– Izvolite!
– Ne, ništa, samo razgledam. Tražim drugu vrstu tezge, ali ni ova vaša nije loša.
– Pa da, mi prodajemo plastiku, ali dobru plastiku.
– Meni nešto plastično zapravo i treba. Znate ono za klozetsku šolju, za poklopac, ona četiri sa svih strana... ono...
– Znam! Čepići za dasku! Poludeću više. Samo mi to traže a ja nikako da se setim da to naručim.
 A od koga se to naručuje i zašto ima da se kupi samo na pijaci? U stvari, nema ni na pijaci.
– Zato što se sve kupuje na pijaci u zemlji kao što je ova. Najjeftiniji je zakup i samim tim je i roba jeftinija. Toliko da je nigde drugo i nema.
– Gde se proizvode ti čepići za daske?
– Pa kod nas. Sve od plastike se pravi kod nas.
– Znači, mi imamo industriju i radnike zaposlene u njoj?
– Ne, mi nemamo nijednu fabriku. Sve se pravi u Kini.
– Ali sad ste rekli da...
– Ja sam rekao što sam rekao, a ti dalje razmišljaj.

Ovako je tekao razgovor na pijaci. Šta je tajnoviti prodavac hteo da kaže?