субота, 4. фебруар 2017.

The Arrival - Film po ukusu svakog sem za one koji se razumeju u film i lingvistiku

Arri­val! Dola­zak! Napo­kon viso­ko­bu­džet­ni film koji se bavi lin­gvi­sti­kom. Bar su mi ga tako naja­vi­li. Kakva sre­ća, kakva radost!  

A onda je film počeo i odmah sam se pri­se­tio slič­nih situ­a­ci­ja iz holi­vud­skih fil­mo­va. Čim se ima­lo raz­u­meš u neš­to što veći­na sta­nov­niš­tva zemlji­ne kugle ne zna, po pra­vi­lu će infor­ma­ci­ja biti pogreš­na jer tako je dra­ma­turš­ki lak­še, a i što bismo se pita­li za stva­ri o koji­ma malo njih išta zna. Seti­mo se samo u koli­ko fil­mo­va se poja­vlju­je srp­ski ili hrvat­ski jezik koji je ili pred­sta­vljen kao ruski ili kao neki tamo stra­ni jezik. Sećam se i nekog fil­ma u kom iz šume pobe­do­no­sno izra­nja Bert Rej­nolds drže­ći u ruci glji­vu muha­ru (Ama­ni­ta musca­ria), izja­vlju­ju­ći da se radi o naj­o­zlo­gla­še­ni­joj i naj­o­trov­ni­joj glji­vi na sve­tu navo­de­ći latin­ski naziv Bole­tus sata­nas. A niti je muha­ra otrov­na (malo je halu­ci­no­ge­na) niti je Bole­tus sata­nas, iz poro­di­ce vrga­nja, baš tako otro­van. Otro­van je otpri­li­ke kao i krom­pir u siro­vom sta­nju. Ako ga poje­de­te, može­te dobiti tem­pe­ra­tu­ru i even­tu­al­no dija­re­ju.

E, upra­vo tako je i u ovom fil­mu s lin­gvi­sti­kom. Ona­ko kako nelin­gvi­sti shva­ta­ju lin­gvi­ste. U ovoj bran­ši odav­no kru­ži šala koja se zove „A koji jezi­ci?”, a to je pita­nje koje vam 90% lju­di posta­vi kad im kaže­te da ste lin­gvi­sta. Po opštem shva­ta­nju, lin­gvi­sta je čovek koji zna mno­go jezi­ka, a ako je vrhun­ski lin­gvi­sta kao što je Luiz Benks (koju glu­mi Ejmi Adams), ili što bi rekao stro­gi ali poš­te­ni pukov­nik Veber (Forest Vite­ker) „On the top” čim je pre dve godi­ne za ame­rič­ku voj­sku uspe­la da pre­ve­de tekst sa per­sij­skog (far­si­ja, molim lepo, tako zvu­či egzo­tič­ni­je), zna­či da zna apso­lut­no sve jezi­ke ovo­ga sve­ta (pa pre­da­je na Har­var­du, maj­ku mu) i da će auto­mat­ski kao od šale pre­ve­sti i neke nemuš­te zvu­ko­ve koje ispuš­ta­ju van­ze­malj­ci. 
Ipak, ovaj film nije baš tako nai­van. Ispo­sta­vi­će se, kao što i veći­na lju­di naga­đa, da jezik van­ze­ma­lja­ca nije baš tako jed­no­sta­van i da ga Luiz neće tek tako savla­da­ti. Oko toga se zapra­vo i vrti rad­nja ovog fil­ma. Oko pre­vo­đe­nja van­ze­malj­skih poru­ka na engle­ski. Luiz će bez sum­nje u tome uspe­ti, mada nije objaš­nje­no kako, ali i to je sve po kli­šeu današ­njih fil­mo­va, ona­ko lin­čov­ski, zaple­ti do izne­mo­glo­sti, a ras­ple­ti kako znaš i umeš, ili, još bolje, ne ras­pli­ći uopšte pa nek se publi­ka pita i nek se tri­pu­je da je gle­da­la neš­to jako pamet­no.
Da su lin­gvi­sti kon­sul­to­va­ni za ovaj film ipak nema sum­nje. Vero­vat­no je neko od njih došap­nuo sce­nar­sti­ma da će dra­ma­turš­ki zgod­no ule­te­ti Vorf-Sapi­ro­va hipo­te­za, koja se u fil­mu dodu­še zove teo­ri­ja, što zna­či da je doka­za­na. A nije. Radi se o jed­noj od broj­nih lin­gvi­sti­čkih plu­ta­ju­ćih pret­po­stav­ki koje nikad nisu doka­za­ne. Ali dobro zvu­če, pogotovo na filmu. Sazna­će­mo i da je u sred­njem veku u Por­tu­ga­li­ji jezik sma­tran umet­noš­ću. Luiz narav­no savr­še­no zna i man­da­rin­ski jer, ne tre­ba ni pita­ti, ipak je lin­gvi­sta on the top. Čak ćemo nai­ći i na jed­nu lin­gvi­stič­ku poša­li­cu u vezi s nastan­kom reči ken­gur. Isto sta­ru lin­gvi­stič­ku foru, ali za širo­ke mase novu. Nemalu ulogu igra i fantastični palindrom, toliko popularan u zadnje vreme. Ja lično nisam shvatio kakvu ulogu ima u filmu, ali izgleda da je autor hteo da nam saopšti da se u njemu krije odgonetka.
A što se tiče samog fil­ma, sve je po današ­njim stereotipima Holi­vu­da i nema sum­nje da ovaj film puca na broj­ne nomi­na­ci­je za Oska­ra. Sve je tu što tre­ba. Film pre­du­go tra­je, barem 100 godi­na, fleš­be­ko­va i real­no­sti meša­nja sa sno­vi­ma kol'ko voliš, foto­gra­fi­ja raz­bi­ja, fokus uvek bez greš­ke na pra­vom mestu, spe­ci­jal­ni efek­ti – libo vugla, pate­tič­ni poro­dič­ni odno­si bez obzi­ra na žanr za sva­ki slu­čaj u prvom pla­nu, a fabu­la se ras­ta­pa što film dalje odmi­če da se na kra­ju ne bi raz­ja­sni­lo niš­ta, ali tu su narav­no i zli Kine­zi, Rusi i za sva­ki slu­čaj Sudan­ci i Paki­stan­ci (valj­da zato što su musli­ma­ni). I, narav­no, odva­žni, hra­bri i poš­te­ni Ame­ri­kan­ci koji ne samo da spa­sa­va­ju svet od opšte kata­stro­fe nego dopri­no­se i pomi­re­nju među zara­će­nim naci­ja­ma. Baš ko na fil­mu. 
Ne pro­pu­sti­te ovo veli­ko ostva­re­nje i pove­di­te sa sobom svo­je naj­dra­že. 

Tag: prikaz, recenzija, kritika

2 коментара:

  1. Sve je to istina i opet pa shta? A kakav bi uopshe film trebalo da bude? kada se uzdigne malo vishe od obichne vasharske atrakcije, dobro je. Inache, ja sam diplomirani klasichni filolog. Sve je OK sa filmom, ne bih da se pravim pametan u vezi sa bilo kakvim tandara broc. Gubljenje vremena i energije :-)

    ОдговориИзбриши
  2. Bravo Pavle. Hvala nebesima, neko je pretočio u reči sve što mislim o ovom filmu.

    ОдговориИзбриши